Duhani nekad i sad...

Svi kukaju kako smo jadni, kako živimo na brdovitom Balkanu, kako je izbor duhana nikakav. Uglavnom jad, čemer i bijeda, jer siroma' ne može u svakoj trafici kupiti Žapca, Stoneheaven ili neku sličnu nebesku krasotu...

U Jugi nije bilo ničega i to doslovno ničega osim "Banatske ruže", "Cluba" i "Extra lulaša".
Nije bilo ni interneta, a kamo li internetske kupovine, tako da je ovo danas što imamo u trgovinama obilje nebesko, o kakvom smo mi tamo negdje 80-ih mogli samo sanjati, i da je nabaviti vrećicu crvene "Amphore" bilo ravno pronalaženju Svetog Graala...

I zato pozivam sve starije članove foruma, Davorina, Branka, Šokrea i sve "preko 40" da malo ovoj balavurdiji objasne kako smo se dovijali doći do duhana.
Naravno, lepo vabljeni su i naši susjedi Slovenci, jer smo svi tada dijelili istu sudbinu...
Ajde, generacijo, da čujem vaša iskustva!

Ma ja vas ne kuzim, mogli ste otic do Italije u nakupovat Balkan Sobranie koliko ste htjeli

Zato sam nekad i pušio lulu sa pauzama od par godina.Taman mi je toliko trebalo da zaboravim sjajan okus jednog Clana i sl. delicija....

Istina je da se sad stvarno predivnih delicija može naručiti preko neta, ali to zna biti bolno iskustvo. Brkate carinice, špediteri, fitopatolozi i ostala gamad. Čini mi se da je u ona vremena bilo više rupa u carini.

Varaš se... Tada si strepio pred carinicima, a najopakiji su bili carinci Slovenci...Oni su bolje od nas znali što ima novoga u Trstu, Grazu ili Leibnitzu. Sa Bosancima ili Srbima smo lako izlazili na kraj, oni su bili vječno čuđenje u svijetu, ali su Slovenci bili i obrazovanji i opakiji...
Ovo nema nikakvu nacionalističku konotaciju, nego je jednostavno bilo tako...S njima je bilo zanimljivo nadmudrivati se...

Uf Bayro, stvarno si me podsjetio na davnu prošlost. Kada se sjetim domaćih duhana za lulu, nisi bio siguran što s njima napraviti. Jedino što su gorjeli, sve ostalo je bilo sporedno. Jedini izlaz je bio u Trstu i Grazu. Maltretiranje od strane carinika je bio dio folklora. Nekako najgora iskustva su mi bila na graničnim prelazima prema Trstu. Tu je bilo svega. Nikako nekima nije bilo jasno da netko ide van i kupuje duhan a da nema skrivenih barem 50 traperica u gepeku. Malo manje prema Austriji, neznam zašto, predpostavljam da nisu bile takve šoping destinacije u to vrijeme. Inače premija je bio Leteći Holandez, našlo se koji put i Balkan Sobranje ( ostalo u najboljem sjećanju). Ovo zadnje je kod jednog carinika izazvalo čudnu reakciju, valjda je bio iz Makedonije. Bila vremena pa prošla, bolje ih ne spominjati.

Hehe vidim da kod pušaća lula nema jugonostalgičara

Kako se ne bih sjećao legendarnog "Flying Dutchmana", koji je isto mnoge kao i "Clan" zauvijek odbio od lule, ali se zato rado sjećam "Three Nuns", "Sobrania", "Erinmore" u četvrtastoj žutoj kutijici, "Half & Half", "Princa Alberta" - njega sam jednom kupio zbog lijepe crvene kutije i nikad više...bio mi je prejak, pa onda onih čudesa preslatkih frčkavih, nešto kao "Black Ambrosia" samo tri puta slađe...
Sve su to bili "Sveti Graalovi" prema duhanima koje smo ovdje mogli naći...
Meni je jedino u velikoj frci bio donekle prihvatljiv "Club" - to je bio zapravo dosta pristojni burley...
"Ekstra lulaša" je pušio neki čičica postolar u mojoj zgradi, limenka mi je kao klincu bila fora, smeđe žuta. ali je zato sa duhanom uspješno sve bube i insekte u svom štacunu trijebio - znam da mi je tumačio da on ta taj duhan stavlja nekakav "kumarin" kojeg nabavlja u apoteci...
Ma čuda...

Ha, ha! Tog štosa s kumarinom su mi se i (pra)stariji članovi familije prisjećali da su prakticirali negdje debelo prije WW2. Samo, onda po apotekama nisu švrljali narkići i to se dalo nabaviti. Danas je to, izgleda, nemoguće. Inaće, po priči, kumarin se pokapa par kapi u vodu i onda se to pošprica po duhanu. Navodno daje fini slatkasti okus, što ja ne bi znao, jer mi to nisu htjeli po rečenim ljekarnama prodati. (Valda ne izgledam takav junkie.)

Što se uspomena na minula desetljeća tiče, moj prvi duhan bio je malo posušeni Borkum Riff Whisky, a najčešće sam ga i poslije kupovao (i sve varijante - Cognac, Rum, Champagne), Flying Dutchman, Dunhille, Erinmore, Rum & Maple te mnogo toga raznog... dućan u Grazu kod negdašnje IKEA-e je bio dio mog svakomjesečnog ritualnog odlaska u nabavu. Žao mi je da sm zbirku konzerva od barem stotinjak vrsta vrgnul, ali jednostavno čovjek koji puta mora odbaciti nešto od sebe.

Da, da, dućan postoji i dan danas - imaš fotke od jučer (03. 05. 08.) I meni je u Austriji bio Borkum Riff Whisky otkrovenje, kao i Erinmore i Half & Half...