Mala povijest Dunhill duhana

Izvornik: Eric Squires, 28. April 2015. Smokingpipes Blog

Ako imate limenku 965-ice pri ruci, uzmite je i pogledajte naljepnicu. Primijetit ćete nešto što često izostavljamo kad govorimo o ovoj mješavini duhana: puni naziv. Puni naziv je Moja mješavina 965. To je uspomena na početke Dunhill-ovog miješanja duhana.

Kad se Dunhill dućan otvorio u ulici Duke (London) 1907. nije bio dućan s lulama. Ne biste ga mogli nazivati ni prodavaonicom duhana, u suvremenom smislu te riječi. To je, zapravo, bio ured čovjeka koji je miješao duhane po mjeri kupca i glavne sastavnice tog posla su bile same sastavnice, to jest duhani za miješanje i knjiga – Knjiga mojih mješavina (My Mixture Book). Upravo su tamo posjetitelji i redoviti kupci u Dunhill dućanu imali zapisane svoje mješavine rađene po svom receptu, bile su navedene redom i zapisane pod određenim brojem – nekih 36,700 njih do kraja 20. stoljeća (do kojeg vremena bih rekao da se sustav zapisivanja proširio na nešto više nalik enciklopediji mojih mješavina). Uzevši takav kontekst u obzir, trebalo bi nam sinuti da je 965 zapravo vrlo mali broj, što je i bio. Znamo to, ironično, jer je čak vrlo rano Alfred Dunhill shvatio da njegov model poslovanja – miješanje po želji kupca postavlja neka ozbiljna, inherentna ograničenja na dugoročni rast i da će morati svoj rad krojiti prema tome da postane nešto zbilja veliko. Pa je počeo odmah raditi u tom smjeru.

Najranije 1912. Alfred Dunhill počeo je proizvoditi kataloge u kojima su bili prezentirani duhani, već zapakirani u limenke odabrane zbog velike privlačnosti, radije nego da su miješani po željama kupaca, iako su neke od tih najranijih mješavina upravo izvedene od tih ''Mojih mješavina'', kao i 965-ica. ''Moje mješavine'' mješavine za koje se smatralo da će se dopasti svima su se, ustvari, već pojavile u prvim Dunhill katalozima, dvije godine prije. Dva dahana koja vidimo da su živa i zdrava ponovno danas i koja su im se pridružila 1912. su: Durbar i Royal Yacht.

Jednostavna činjenica je bila da bi poslovni model ovisan o mušterijama koje dolaze na ‘’podešavanje’’, kao što je to bilo prije, bio stavio strogi limit na tržišni udio. Alfred Dunhill je htio ipak da marka duhana koja nosi njegovo ime bude nešto više od toga da bude blender za lokalce i znalce na proputovanjima koji su čuli za njega. Model ''po mjeri'' je isto tako ograničavao raznolikost i usavršavanje jer bi mješavina stvorena u dućanu i po zahtjevu mušterije značilo određen proces u kojem je vrijeme bilo ključni sastojak. Tako što bi se moralo odmah izdati duhane koje se inače ostavlja da se ''pacaju'' ili flake duhane koji moraju odležati da bi sazrili prije prodaje. Nekoliko godina kasnije Dunhill-ovi napori su se susreli s potrebama vojnika i mornara koji su služili u Prvom svjetskom ratu. Očekivano bi bilo da imaju ograničeno vrijeme i sredstva koje bi se moglo uložiti u usavršavanje određenih područja, dok je zahtijevalo da i druge kvalitete (duhani) budu na razini. Opća privlačnost je definitivno bila jedna od potonjih zahtjeva sa nekolicinom posebnih mješavina koje su posluživale tržište bezbrojnih članova u službi, kao što je bila mješavina i vrsta duhana, i ambalaža, koja bi mogla preživjeti život na brodu ili u rovovima. Zapravo je period 1SR uveo kod Dunhill-a korištenje vakuumiranih, potpuno zapečaćenih pakiranja, u obliku limenki s poklopcem na rezanje uvedenom za ''Campaign mixture'' 1916. Ovo će poslije rata postati važno poboljšanje, kako će Dunhill duhani naći kupce na tržištima udaljenim od britanskog otočja – kao što je ono preko Atlantika. Ujedinjene države ostaju do danas jako bitno tržište za Dunhill, budući da su američki lulaši reagirali na ponovno uvođenje jednog slavnog povijesnog Dunhill duhanaa za drugim sa nepatvorenim oduševljenjem.

Do 1920-tih zapečaćena pakiranja i imena mješavina stvorenih za užitak zajednice lulaša općenito su očigledno bili budućnost Dunhill-a – iako kao što smo ranije spomenuli, ''My mixture'' mješavine po mjeri će i dalje postojati, iako će većina desetaka tisuća mješavina uključivati one koje sadrže kombinacije ili varijante standardiziranih Dunhill mješavina. Kako vrijeme odmiče Durbar, Royal Yacht, Cuba i drugi iz ponude pred 1SR će krasiti kataloge koje čitaju lulaši blizu i daleko, čak i jako daleko od ulice Duke u Londonu dok uživaju u svojim lulama, uz ''Moje mješavine'' koje su postali općeprihvaćeni kao i nove dodatke kao što su Standard Mixture (1921.), Super (1921.), Three Year Matured (1923.), Throgmorton (1936) i Baby's Bottom (1938 – nabavljen s imovinom i obvezama Savory's trgovine duhana).

Preveo: vaš sluga pokorni, moderator.

[You must be registered and logged in to see this link.]

Alfred Dunhill Jr. ispred razrusene trgovine improvizira, 1942.

bravo za post - dragi nas Dunhill <3

bravo za prijevod. od ovih ranih blendova obožavam baby's bottom i standard mixture. žao mi je jedino što se my mixture 10 iz 1917 više ne proizvodi jer mi se čini vrhunski po opisu, a koliko sam uspio vidjeti prestao se proizvoditi sredinom 2000ih. jel ga možda probao netko od starijih članova?

1917 ?? Pa naravno da smo ga pusili bayro i ja...😜

A Leo...👍👍👍

Leo nije.

Kako nije? Zar nije bio kurir u rovovima!?

Mladi Indiana Jones.

dado je napisao/la:

Kako nije? Zar nije bio kurir u rovovima!?

Je... dok nije na kratko oslijepio i primio se pisanja svog manifesta... 😂

Svaka cast, Leo, nas moderatore mladi i strucni!

Sarmageddon je napisao/la:

dado je napisao/la:

Kako nije? Zar nije bio kurir u rovovima!?

Je... dok nije na kratko oslijepio i primio se pisanja svog manifesta... 😂

Sarmageddon je napisao/la:

Je... dok nije na kratko oslijepio i primio se pisanja svog manifesta... 😂

Jesi si Leo zbilja dal truda