Sastavni dio svakog mog putovanja je obići trgovine duhanskim proizvodima. Mali osvrt je da se u Parizu više, osim na terasama kafića i na cesti, ne smije nigdje pušiti. Vidio sam dosta gospode koji svoje cigare moraju uživati kao psi na cesti i dama koje puše u hodu kao nekad uličarke. Danas nužnost, nekoć nezamislivo. Pogotovo za naciju pušača kao što su to (bili) francuzi. Iako je malo obrta s duhanom, svaka druga ulica ima svoj dućan s e-pušilicama, također škandal svoje vrste.
No, ako se zateknete u Parizu i:
Trebate kupiti, popraviti ili samo želite pogledati kako bi dućan s lulama trebao biti idite u:
La Pipe du Nord
21 Boulevard de Magenta
ne rade nedjeljom ni ponedjeljkom, pa pazite
Stanica metroa: Jacques Bonsergent na liniji 5
Trebate kupiti duhan
Le Pot a Tabac
28 Rue de la Pepiniere
ne radi nedjeljom
Stanica metroa: San Augustin na liniji 9
Trebate lulu i duhan
A la Civette
157 Rue Saint Honore
rade svaki dan
Stanica metroa: Palais Royal, linije 1 i 7
Tabatiere Odeon
128 Boulevard Saint Germain
rade svaki dan
Stanica metroa: Odeon, linije 4 i 10
Tražite antiknu lulu
L'Orientale R.V.K.
22 Galerie de Chartres (u Palais Royal-u)
radi i duže od radnog vremena
Stanica metroa: Palais Royal na linijama 1 i 7
To sam obišao i mogu svjedočiti da postoji. Cijene su paprene, moram napomenuti, nema duhana ispod 11 eura, a Dunhill, kojeg još ima je limenka 50 g vrtoglavih 23 eura. Ostali posebni dućani s lulama u pasažima više ne postoje. Ovo nam je ostalo. Vidio sam relativno malo lulaša i to je produkt tih zabrana. Zbilja ne bih na vjetru i kiši stajao sat vremena. Postoji i Dunhill dućan gdje sam kroz izlog vidio da imaju lule, ali nisam ulazio, jer nisu dostojni moje pažnje, pogotovo kad su fundali (škartali, batalili, kutarisali se) proizvodnju lula u korist obleke. Fuj to!