Latakija-pro et contra

Pozdrav svima! Kada ste prvi put probali neku latakijsku mesavinu, posle koliko lulaskog staza? Je li bila ljubav na prvu lulu ili je to bio proces do trenutka kad ste poceli da pusite pretezno latakijske mesavine? Koliko vidim pretezno svi forumasi ih vole.
Sto se mene tice otkako sam cuo za latakiju i video brojne pohvalne stavove o latakijskim mesavinama, zeleo sam jako da je probam, medjutim u Srbiji je nemoguce naci bilo kakvog engleza ili balkan, osim mozda ponekad kod Nikole u Bg (a ja sa Nikolom jos nisam uspostavio kontakt). Posto sam video da nas forumski kolega [You must be registered and logged in to see this link.] redovno i kvalitetno opskrbljuje svoj duvanski podrum, pomislio sam da mu se neka lat mesavina mozda nije dopala, te da bi mozda zeleo da je proda, pa sam mu se s tim pitanjem i obratio. Branislav nije naisao na latakiju koja mu se ne dopada i koju bi prodao, ali mi je rekao da ce mi poslati duvan za par lula na poklon. Ubrzo nakon dogovora poslao mi je duvan za vise od par lula- Peter Stokkebay Proper English i osim toga tri lule koje ne koristi! Krajnje prijateljski gest od njega i ja mu se jos jednom zahvaljujem.
Da predjem na moje iskustvo sa latakijom. Nakon sto sam otvorio paket i zip lock vrecicu duvana, osetio sam jako neobican miris, za koji nisam mogao da opredelim sta je. Mirisao je na poljski pozar i nesto nedefinisano . Spakovao sam lulu i posle laznog paljenja povukao nekoliko laganih dimova. Dim je definitivno bio jako kvalitetan (u nedostatku bolje reci), da kazem "punog tela" i svilenkast. Apsolutno nikakvog traga od pecenja jezika nije bilo i dim je bio hladan kroz celu lulu. Medjutim onaj misteriozni miris, uz miris poljskog pozara je bio predominantan. Tek nakon prve trecine lule krenuli su da isplivavaju i drugi duvani, ali i dalje negde u pozadini.
Obavestio sam Branislava o mom prvom susretu sa latakijom i on me je posavetovao da je probam i po malo hladnijem vremenu uz lagan ritam, te da drugacije pakovanje daje drugaciji ukus. Posto se vreme pogorsalo i doslo je nekoliko kisnih dana, pokusao sam i to . Svaka naredna lula dok nisam potrosio duvan je bila sve bolja, tako da mi se cini da je duvan na kraju poceo da mi se cak svidja, uz ogradu da je latakija i dalje ostala dominantna.
Koja su vasa prva iskustva sa latakijom? Je li vam se dopala na "prvi dim",ili ste prosli kroz neki period navikavanja?

Odmah nakon prve kese original choicea sam kupio latakiju i od tada nisam prestao (stari nightcap i standard mixture)

Također sam praktički odmah startao s engleskim mješavinama. Mogu slobodno reći da se više profiliram prema čistim virđinijama, VaPerovima (dakle virđinija + perik) kao i nekim pomalo neobičnim duhanima poput War Horsea ili onih koji u sebi imaju list cigare.
Ono što osobno tražim je dakako aroma i okus koji mi najviše odgovaraju, a to redovito nije kod mene slučaj s latakijskim mješavinama, premda ih pušim praktički svakodnevno. Moje mi, dakako ograničeno iskustvo, govori da postoje osjetne razlike između mješavina općenito, pa tako i između latakijskih. No, onaj kome paše latakija općenito će isprobavati i naći onu mješavinu, odnosno više njih, koje mu najviše odgovaraju.
Osobno sam, nakon isprobavanja niza različitih latakijskih kao i drugih mješavina, više usmjeren na one drugačije, no to usmjeravanje na određeni tip mješavina dolazi s vremenom.

Kod mene je bila ljubav na prvu lulu! Probao sam Balkan Latakiju, koja je jedan od najsuših latakija (u terminologiji kao vino, suho i punog okusa). Nakon muke po aromaticima zaista sam našao svoj svijet.

Moja je iskustvo bila "ljubav na prvi pogled".
Godinama sam preko ljeta od lipnja do rujna radio u Grožnjanu u međunarodnom kampu Muzičke omladine kao organizator, a Grožnjan je četrdesetak kilometara lagane vožnje do Trsta koji je tada (pred četrdeset godina) bio pojam za nas Jugoviće u svakom pogledu, pa tako i u lulaškom, jer kod nas nije bilo ničega. Doslovno ničega osim poneke DDR ili ČSSR lule, a od duhana ništa osim "Banatske ruže", "Extra lulaša" i sličnih užasa.
Naravno da sam koristio svaku prigodu da skoknem do Trsta sa svojim kolegom, također lulašem, danas nažalost pokojnim novinarom Đorđem Zorkićem iz Beograda (kasnije jednim od osnivača agencije "Beta") jer carinike baš i nije zanimalo sto ili dvjesto grama duhana za lulu.
Naravno da sam u Trstu imao "svog" tobbaconista kod kojeg sam se redovno opskrbljivao. Koliko mi je moj skromni studentski standard dozvoljavao kupovao sam crvenu ili zelenu"Amphoru", "Troost", "Flying Dutchman" i slične aromatike koji su - dobro se sjećam - koštali 2500 lira.
Moj me tobaconista stalno cimao da probam neki "Dunhillov" duhan, ili MM 965, ili "Standard Mixture" ili "EMP", no bio je dvostruko skuplji od duhana koje sam inače kupovao, no na koncu sam, labilan kakav jesam,  popustio i kupio Dunhillov MM965. (Blažena vremena kada je svaka pa i najmanja trafika na Zapadu imala cijelu lepezu "Dunilla" i "Balkan Sobrania" - mala digresija)
Došao sam u Grožnjan i na terasi  ( tada jedinog) restorana otvorio limenku tog čuda. Prvo sam mislio da je neka zabuna, smrdio je na dimljenu slaninu. OK, prebolio sam nekako taj prvi šok i napunio lulu na toj terasi koja je bila puna gostiju. Kao da sam zapalio traktorsku gumu, i to ne bilo kakvu, nego "Tigar" Pirot. Majko mila, što ja to kupih! Još sam bio izložen koljačkim pogledima gostiju koji su mi valjda skidali sa neba i familiju i ostale nebeske autoritete. No, kako sam bio uporan i dimio i dalje, došao sam do zaključka kao Laki u "Maratoncima!: "Ljudi pa ovo uopšte nije loše!" I što sam dalje i dulje dimio, bio mi je sve bolji i bolji, osvojio me taj slatkasti, baršunasti okus dimljene borovine, cedrovine i ostalih aromatskih biljaka i njegov miris i eto - ostao sam mu vjeran i poslije četrdeset i kusur godina!

@Veliza and Bayro. Sorry Im taking this in English "still".
My first real Lat was the original Bald Headed Teacher. When I first recieved this and opened the bag, it was so "FULL" I was too scared to try it straight away. But later I loaded and sipped very slowly, not knowing what to expect. Bliss, I fell in love with it. Sadely the BHT blend has changed due to the loss the of MacClelland portion of the blend.  BHT is still nice but not the same. 965 and B-Sobrainie are very nice and when possible I get a small supply. For me, I like the Balkan and English blends for the depth of character and flavour without having to smoke aromatics.
Stay well and happy folks.

Ja sam među raznim tipovima blendova skoro među svima našao i neki koji mi se ne sviđa, čak i gadi. To je jednostavno velika vjerojatnost da se kad tad desi. Pa sam tako i među latakijskim našao jednog, štoviše, koji je cijenjenom ostatku društva sasvim OK, nekima i odličan (HU Nyala).

Ako imaš peh, možeš od određenog tipa duhana tako naletjeti odmah na tu jednu od rijetkih instanci duhana nekog tipa, a koji ti se iz nekog razloga baš neće svidjeti. Mada ti svi 
drugi rekli da je njima to dobar primjerak tog tipa duhana. Zato nikad ne suditi tip duhana prema svega par duhana tog tipa koje probaš.

Sve u svemu, meni je Original Choice bio prvi duhan, a prvi s latakijom je bio relativno blag uvod - Robert McConnell Scottish Blend. I svidio mi se. Ali kasniji tipični Englezi su mi se svidjeli još više. Ne smatram se tipičnim latakijafilom jer mada obožavam dobar latakija blend (mmmmmmmm, Spark Plug), ima jedan kriterij po kojem se možda ne uklapam. Mislim da bi pravi latakijafil u nuždi bio zadovoljan i da ima samo latakije u rotaciji i kao takav se diskvalificiram. Ako nemam i bar jedan latakijski, i bar jedan virginijski (va/per dapače), a poželjno i bar jedan burley blend (Kentucky dapače) u rotaciji, osjećam da mi nešto fali. Ne mogu biti samo na latakiji. Ali se svejedno, očito, mogu zaljubiti u nju!

Moja je domena usporediva s Markovom, dakle volim raznolikost, i nažalost koji put kupim duhan koji mi ne odgovara. No, zato postoje prijatelji lulaši haha!
Htio bih samo nadodati, da je moj stav što se tiče duhanskih mješavina takav, da uspoređujem mješavine te nastojim ne govoriti o pojedinoj komponenti mješavine, koja mi možda ne odgovara, pa da time a priori sugeriram i odbojnost prema takvoj mješavini. Primjerice, Spark Plug mi više odgovara od Artisan's Blenda i tome slično, ali mi opet neka mješavina koja u sastavu uopće nema latakiju pa niti orijental, može više odgovarati.

U mom slucaju jako je otezano da uporedim ono sto sam prbao sa drugim latakijskim blendovima, jer su ovde skoro pa nedostupni, ali narucio sam neke latakijske mesavine pa kad stignu moci cu da uporedjujem. Meni se aroma latakije na prvu lulu nije dopala, ali cini mi se da mi se u par narednih sve vise dopadala.

@Marko. Well said

Slajs je napisao/la:

Moja je domena usporediva s Markovom, dakle volim raznolikost, i nažalost koji put kupim duhan koji mi ne odgovara. No, zato postoje prijatelji lulaši haha!
Htio bih samo nadodati, da je moj stav što se tiče duhanskih mješavina takav, da uspoređujem mješavine te nastojim ne govoriti o pojedinoj komponenti mješavine, koja mi možda ne odgovara, pa da time a priori sugeriram i odbojnost prema takvoj mješavini. Primjerice, Spark Plug mi više odgovara od Artisan's Blenda i tome slično, ali mi opet neka mješavina koja u sastavu uopće nema latakiju pa niti orijental, može više odgovarati.

Spark Plug i Artisan's Blend su Bog i šeširdžija. Ne možeš ih uopće uspoređivati.
To bi bilo kad da uspoređuješ MB Original Choice sa MB Stockton ili MB Navy Flake. Sasvim druga priča.

Riječ je o engleskim mješavinama i na temelju toga ih uspoređujem, dakle prema toj kategoriji. Kad ja, samome sebi, uspoređujem blendove, tada nastojim to činiti prema toj kategoriji. Dakako, ponekad određene mješavine unutar kategorije osjetno odudaraju, no mislim da ih je moguće usporediti na temelju kategorizacije mješavine. Na uspoređivanje unutar kategorije sam dakle mislio, da ne bi došlo do zabune!

Bald Headed Teacher... nice, and old, memories Rich G. sent to Croatia a lot...

a Latakije, isto kao većina, ljubav na prvi dim... Netko bi rekao da je to genetsko sjećanje... u doba dok se sjedilo, u sigurnosti, oko vatre, dok su vani hodale velika mačke

Prvi, Early Morning Pipe, kupljen u Austriji... čudan miris kada sam ga otvorio, ali prvih par dimova... gotovo, navukao se...

Bila je to ljubav na prvi dim

imnik je napisao/la:

Bila je to ljubav na prvi dim

Isto

Najprije cu reci svaka cast Branislavu ne samo sto je poklonio nego je i poslao odlican duhan.
Peter Stokkebay Proper English je i meni jedan od omiljenih latakijskih duhana i u stalnoj mi je rotaciji dok ga jos nesto malo imam.
Latakija se jednostavno ili voli ili ne voli, no ako ti pase onda si se ozenio najcesce dobrim duhanima i latakijske mjesavine C&D, G.L.Pease ili Peter Stokkebaya su stvarno delicije.

Bald Headed Teacher kojeg spominje SeeLife nije toliko latakijski jak kao neke druge mjesavine, ali je duhan kojeg uvijek mozes zapaliti bez obzira na doba dana ili godine.
Meni je bio omiljeni duhan dok ga se moglo dobaviti iz USA (kucna mjesavina tvrtke 4noggins).
Nazalost sa nasom carinskom politikom i troskovima shippinga to jednostavno nema smisla jer su u EU dobavljivi neki dobri duhani da nema potrebe riskirati.

Moj prvi doticaj sa latakijom je bio pri prvom dolasku u klub na Novoj Vesi
Otvaram vrata i unutra se nista ne vidi od gustog, teskog dima.
Tu vecer sam naucio sto je latakija, probao klubsku mjesavinu i nakon toga prva kupnja mi je bila Balkan latakia i London od Stanislawa. Nakon toga se probalo toliko dobrih ( a ponekad i losih ) mjesavina, najcesce u klubu pa te povuce da narucis ...
A labilni kakvi jesmo

Evo, znao sam!
Fra Perice, sada smo Mili Keko, Papa Štrumf, Dam-Dam, Švigi još par puzdanih drugova i ja krivi što si se zarazio latakijskim mješavinama.

Evo bas dimim Sutliff - Old Profesor (praznim zlatne rezerve)
Meni je to bas odlican duhan, a na tobacco review dobio samo 2,8 ocjenu
Cudni su latakijski dimovi...

Meni je Sutliffov Old profesor odličan duhan.
Ma ponekad ni tobacco review nije baš pouzdan niti Sveto Pismo.
Eto, to što dimi [You must be registered and logged in to see this link.], ta Soraya, ima čistu peticu, /zapravo četiri zvijezdice/, a meni je to duhan tako-tako, more proć' kad nema drugog. /crni cavendish i neizostavni perique - normalno!/  
No de gustibus disputandum non est!

I jednog i drugog ima u tragovima 😀