Čedomir Bregant - čovjek koji osniva klubove

[You must be registered and logged in to see this link.]

Eto, lik Čedomira Breganta, čovjeka koji voli osnivati klubove, među ostalima i "Klub drevnih Zagrepčana", pa "Klub jako drevnih Zagrepčana" a 1984. godine osnovao je i "Klub pušača lula" čiji sam i ja član bio...Sad da li na sreću ili nesreću ne znam...

Evo što on govori, čitajte u slijedećem postu...

- Pušenje je štetno, to znamo svi, ali najmanje je štetno pušenje lule. Cigarete su osobito štetne jer u papiriću kojim je omotan duhan u cigareti ima smole, katrana i još puno spojeva i to se uvlači, a kod lule toga nema i još se onaj dim kad ga potegnete ne uvlači, nego se 'pućka' i pošaljete ga van iz usta s tim da samo mirišite kroz zrak ono kaj ste ispustili. A to je već toliko prorijeđeno sa zrakom, a i nema štetnih tvari iz papirića, tako da je možda niti deset posto štetnosti jedne cigarete.
Dakle, pušenje lule nije zdravo, ali je daleko najmanje štetno. Osobe koje se odluče na pušenje lule ne čine to zato jer su nervozne, ne, nervoza se s cigaretama ublažuje, navodno!
Lula se puši iz užitka. Mi pućkamo jer je taj duhan oplemenjen. Iz njega je izbačeno puno nikotina i ostalih sastojaka kao što su amonijak i potom se obrađuje i oplemenjuje sa sokovima koji su voćni ili recimo alkoholni. Postoji duhan Old Scotch ili s divljim medom. To je jedno ljepše od drugoga. Znate kak' su to krasni mirisi? I sad kad mi to zapalimo, mi uživamo u toj kombinatorici te samoga duhana te tih sokova. Znači svrha i cilj pušenja lule užitak je i to s najmanjom mogućom mjerom štetnosti za organizam.
Pušač lule u prvom redu ne može biti nervozan jer inače ispadne smiješan. Baratanje s lulom, gestikulacija, manipulacija to sve mora biti lijepo usklađeno i elegantno - objasnio nam je Bregant.
Ima bezbroj vrsta lula, čistača, držača, jako puno pribora, ako s tim priborom nespretno manipulirate ispadnete smiješan čovjek.
- Znači, kao što neki uživaju u koktelu tako i mi uživamo u pušenju lule. Hemingway, pisac i Nobelovac, volio je piti koktele. Bio je takav maher za njih, da kad je recimo neki konobar njemu napravio koktel, a on ga je pohvalio, taj je odmah postao barmen u Hotelu Astoria u New Yorku, ako ne i nešto više. U ovim duhanima, 'Bog i batina' bio je Alfred Dunhill. On je bio pojam i uvijek je radio vrhunske stvari.

Duhan - biljka koja zavodi
Duhana ima jako puno vrsta, ali najviše kombinacija radi se iz Virginie i Berleyja, on se čisti od bjelančevina pa se obrađuje i oplemenjuje te tako danas imate nekoliko stotina vrsta duhana na svijetu.
- Uvijek možete napraviti koktel koje kakvih vrsta, to je ono što je fino, pravo bogatstvo mirisa i okusa. Uživanjem u tome ispunjavate si jedan dio života - objasnio nam je osnivač Prvog hrvatskog kluba pušača lula, koji je u aromama duhana posljednji puta uživao prije osam godina.
- Prestao sam iz zdravstvenih razloga, a i nije da mi to treba. Ipak, tu i tamo još stavim lulu usta i prisjećam se pušenja, ali nikad je ne zapalim - dodao je Bregant.

Korijen mediteranskog vrijeska - tijelo lule
Saznali smo da se najviše lula na svijetu proizvodi od korijena mediteranske biljke koja se zove vrijesak. Taj korijen raste među kamenjem u surovim uvjetima gdje ima vrlo malo zemlje i malo mogućnosti da u njemu ima drugih sastojaka osim samog drveta. Zato to drvo kad ga se zapali ne daje nikakav miris i ne smeta duhanu koji pušite.
- Zanimljivo je znati da je Alfred Dunhill trideset i neke godine brodom plovio po Jadranskom moru i zaustavio se u Korčuli. Tamo je tražio da mu se vrijesak izvadi kako bi vidio njegov korijen. Kad ga je pogledao, rekao je da je to najbolji korijen koji je vidio i da je to vjerojatno najkvalitetniji vrijesak uopće pa je razmišljao o tome kako bi tu i investirao. Međutim, naši ljudi kao naši ljudi, napili su ga i poslali natrag na brod tako da od toga nije bilo ništa - ispričao nam je Bregant.

Muke po luli
Kako biste postigli uspjeh u natjecanju u pušenju, prvenstveno morate biti mirni i sabrani. Jer vi morate kontrolirati dim koji ide van. Kad se on počne snižavati i kad pada, u ključnom trenutku da se ne bi ugasio žar morate potegnuti, ali ne previše jer inače duhan prebrzo gori. Za to je potrebna velika koncentracija, ako vam pogled ili misli odlutaju, žar se ugasi. To su nekad prave 'muke po luli'.

Druženje kroz pušenje
- U početku su ljudi lule pušili sami, a potom su se počeli družiti. I tako je počelo i stvaranje klubova. Takav jedan klub sam osnovao i ja u Zagrebu, 1984. godine. Zvao se Prvi hrvatski klub pušača lula. Nakon njega je nastao klub u Splitu pa u Dolcu Donjem, koji se nalazi na pola Mosora. Zamislite, selo kamenorezaca, a pušenje lule je otmjeno. Mi smo došli dolje pa smo im kroz druženje sve to pokazali i bilo je baš zgodno. Tako smo po uzoru na vanjske klubove i mi napravili prvenstvo kluba. Prvo smo se takmičili u samom klubu. Pobjednik je bio onaj koji je mogao najdulje pušiti tri grama duhana, to je koliko ga ima u jednoj cigareti. Ali onda smo napravili i prvenstvo države pa smo s tri kluba napravili Savez i prvenstvo države. Potom su krenuli nastupi na međunarodnim prvenstvima i turnirima.
Počeli smo s Mađarskom, zatim smo '88. godine išli u Njemačku, koja ima četrdeset klubova i zaista je jaka, tamo sam ja osvojio drugo mjesto. Kao vanjski pušač, nisam mogao dobiti njihov pokal za to mjesto pa sam morao biti četvrti, ali i momčadski smo ih potukli i osvojili treće mjesto. Imali smo i žensku ekipu koja je također bila jako uspješna. Natjecali smo se na mnogim natjecanjima ekipno, u paru i samostalno i uvijek smo imali dobre rezultate.
Naše su ekipe često osvajale druga i treća mjesta i to u natjecanju s kandidatima iz zemalja koje imaju dugu tradiciju pušenja lule i klubovskim aktivnostima, dok je kod nas sve to bilo još u začetku. Kako smo odlazili na ta prvenstva i turnire počeli smo se družiti na jednoj sasvim prijateljskoj bazi. Pušenje je bilo samo ono što nas je spojilo. Puno smo putovali pa smo jednom imali i na brodu, na otvorenom, prvenstvo u pušenju. To su bila nevjerojatna iskustva - prisjeća se Bregant.

Samo sam neke od njegovih "bisera" podebljao. Uostalom, procijeniti sami...
A ono o Dunhillu spada već u sferu znanstvene fantastike...A Splićani su ga naspunjali sa Docem Donjim, to je napušteno selo, kakvi kamenoresci na Mosoru, kakvi bakrači...
Vidim ja, još je Čedo u formi!

Šokre, jesi li ti usklađen i elegantan kad pušiš lulu i barataš čistačima i držačima?

Uvijek sam usklađen,pretežno sa prirodom.Pušim latakiju i zeleno

Je, taj je lik zbilja potentan. Još se sjećam njegove promocije onog duhana Zagreb kojeg su radili u Zrenjaninu. Zbilja tragičan moment u povijesti. A kao da je Club bio bolji... Tako puno glavobolje i želuca u grlu s tako malo duhana u luli - to je postignuće. kako su ljudi uopće mogli zavoljeti lulu kraj ovakvog snoba?

Znam, znam i ja sam imao čast probati tu strahotu u plavoj vrećici upravo u Klubu pušača lula dok je još bio na Velesajmu...
Eto me, preživio sam....A Club je bio bolji, definitivno od tih nesretnih pokušaja iz Zrenjanina...
A o Bregantu (koji je btw pušio cigarete, a sa lulom se samo šminkao) je već sve rečeno...
Žiga Popijač je barem autentičan lik!

A o Bregantu (koji je btw pušio cigarete, a sa lulom se samo šminkao)

A tako...

Tako, upravo tako!