Lulu su na selu pušili djedovi i sirotinja, a gradu je bila zaštitni znak umjetnika i gospode.
U Slavoniji se duhan uglavnom koristio samo za pušenje, a ne za šmrkanje ili žvakanje kao u drugim krajevima, ako izuzmemo malobrojno snobovsko plemstvo u prošlosti.
[You must be registered and logged in to see this image.]Prije nego li je duhan prekrio slavonska polja, a tvornička cigareta je bila stvar budućnosti, kupovala se uglavnom švercana hercegovačka „škija“ kao i legalni uvozni duhan u paketićima kojim se punila lula ili se zamatao u svakovrsne papiriće: od novinskog do toaletnog. Dakako, bilo je velikih razlika u kvaliteti – finiji , uglavnom uvozni bez žilica („korijenja“) bio je namijenjen gradskoj gospodi, a onaj prosti bi bio dobar za seoske pušače. Slavonci su takav loš duhan zvali „baguš“ (od mađ. bagó) ili krdža (prema turskom).
[You must be registered and logged in to see this image.]Slavonac na selu uvijek bi sa sobom nosio „duvankesu“ s papirićima, a pravi je bećar, ili imućniji gazda, imao bogato ukrašenu tabakeru koja je bila više statusni simbol nego pripadajuća kvaliteta nikotinskog užitka u njoj.
Tvornički proizvedena cigareta štedjela je vrijeme i živce ručnoga motanja, premda to i danas rijetkima čini poseban „gušt“. Stariji se sjećaju „Drave“, „Ibra“, „Primorke“, „Opatije“, „Jugoslavije“… prije nego li su došli današnji anonimni „lightovi“, „superlightovi“ i slični. Požežani pušači pamte trafiku „Kod Maksa“ (pored Muzeja) i niskog šepavog čovjeka sa štapom koji je prodavao cigarete „na komad“ – mnogi su tako nabavili svoju prvu cigaretu.
Cigaretni filter je vrlo brzo uglavnom prihvatila mlađarija, a dobro se sjećam jednog starijeg seljaka koji takve cigarete nije podnosio i kad su gotovo sve dobile taj dodatak, pa je naglašavao: „Neće meni država određivat s koje strane moram pripalit!“ i redovito bi ga odstranjivao. Sedamdesetih godina tko je htio biti „šminker“ plinskim bi upaljačem – hit je bio često kvarljivi „Ronson“ - palio „Milde sorte“ (pisalo je „klima zone“, hahaha..), ili neku drugu uvozno-licenciranu naviku.
[You must be registered and logged in to see this image.]Pušenje lule pokazuje kulturološke razlike grada i sela: dok su lulu na selu pušili djedovi i sirotinja (nije bilo često nikakvog papira), u gradu je ona bila zaštitni znak umjetnika i gospode. Tako bi svoje drvene ili zemljane okrugle kutijice nabijali zapaljivim sadržajem u isto vrijeme nepismeni čiča u podpapučkom selu i slikar Miroslav Kraljević u svom požeškom ateljeu. Nije teško zamisliti čija lula je bila skuplja i ljepša ili čiji dim je bolje mirisao.
Duhan i pušenje našli su, dakako, odraza u svakidašnjem govoru, izrekama, pjesmama… Najzagriženiji pušači bi u nedostatku duhana zapalili smotani orahov list, pa bi seoski ćaća korio sina zatečenog u pušenju duhana: „palit ćeš ti or'ov list, a ne cigare!“. Nekada se za crni predmet znalo reći „crno kao zift“, a taj turski izraz označava talog od izgorjelog duhana u luli ili čibuku.
U urbanoj subkulturi glagol „ispušiti“ označava gotovo svugdje neku nevolju ili propast, a izraz „pušenje“ ima odavno i nepristojnu konotaciju. U Bosni je, pak, popularan izraz „duša-puša“ za pušački „merak i ćef“.
Slavonski cigaretni vicevi su bili vrckavi: „Pušiš li možda „Zetu“? – ne! – a on tebi?“. Na pitanje kakve cigarete netko puši ovaj bi odgovarao: japanske (kake-take), zatim mukte-sorte, džabalesku itd.
Mnoge pjesme u stihovima spominju pušenje, dim i cigarete; štovatelj sam estradne umjetnice Vere Svobode i valjda sam preslušao sve što je ikada otpjevala iz slavonskog narodnog ili starogradskog repertoara. Jedna je svima poznata slavonska: „Ej, kad sam diki kupila duvana…savio se ružmarin diki za šešir..“, dok drugu u starogradskom ritmu pamtim po stihovima: „..a iz tame opija me miris tvog duhana“.
[You must be registered and logged in to see this image.]Dosta toga se u Slavoniji – u selu i gradu - promijenilo od „baguša“ i duvankese do luksuzno pakiranih kutija koje sada nose nakazna prijeteća upozorenja uokvirena poput „parte“ (osmrtnice). Kada su se na kutijama cigareta pojavila ona velika uokvirena slova koja upozoravaju na štetnost pušenja, netko je to nazvao „Milde parte“, asocirajući na nekad popularni „Milde sorte“.
[You must be registered and logged in to see this image.]Dakle, mnogo toga se promijenilo oko pušenja, a ono što se nije nikada promijenilo jest državni monopol na duhan i licemjerna duhanska politika prema pušačima. Stimuliranje sadnje duhana uz istovremeni progon pušača, zabranu reklamiranja... brižna država bdije nad narodnim zdravljem.
Odavno je to jedan moj poznanik lakonski prokomentirao starom narodnom: „Vojska o skraćenju, kurve o poštenju!“
Hvala svima 
Calendar